Kaže se da na otoku Braču čovjek i kamen žive i ratuju od iskona. Načinu života prkosilo se upornošću i snagom koju je čovjek crpio iz kamena, a škrta zemlja obrađivana na tradicionalni i nadasve ekološki način ipak je otvorila srce i težaku s otoka podarila plodove od kojih se priprema nadaleko poznata zdrava hrana začinjena neizbježnim maslinovim uljem. Upravo u tim darovima prirode krije se recept dugovječnosti Milnarana a tako i svih Bračana.
Dolaskom u Milnu ljubazni domaćini ponudit će Vas suhim smokvama, rogačem, bademima, arancinama, domaćim prošekom. Pored klasičnih dalmatinskih jela poput pečene ribe s gradela, plodova mora, maslinovog ulja, prirodno uzgojenog voća i povrća, bračka kuhinja nudi i svoje posebnosti. Brački janjci i kozlići koji još nisu pasli aromatično mediteransko bilje nego samo majčino mlijeko na glasu su već od antičkih vremena, a posebno je cijenjen “vitalac” – janjeće iznutrice koja se nabadaju komad po komad na tanki ražanj, omotane janjećom maramicom. Vitalac se jede narezan, dok se čeka da cijeli janjac bude pečen. Specijalitet je i “butalac” – nadjeveni janjeći but (natrljan aromatičnim biljem, zaliven na kraju vinom), janjeći “tingul” (pirjana janjetina) i brojni drugi specijaliteti spremljeni od nadaleko poznate bračke janjetine. Kao omiljeno goveđe jelo svakako bi istakli pašticadu koja se tradicionalno poslužuje s domaćim njokama. Popularan način pripreme mesa a i ribe je i “peka” a većina sladokusaca drži kako je priprava jela pod pekom vrhunac kuharstva na žaru. Peke su tanji ili deblji metalni ovali, često izrađeni od gusa. U posude pod pekom stavlja se meso obloženo krumpirom i povrćem kao najčešća vrsta jela iz ovog žanra, osobito teletina, janjetina i junetina.
Važan je također udio ribljih jela. Na veliko poznat riblji paprikaš (brudet) tradicionalno jelo često pripremano u Milni. Kaže se da koliko Dalmatinaca, toliko i recepata za brudet odnosno “brujet”. Brudet je složenija verzija riblje juhe koji se priprema od više vrsta ribe i pokojeg ploda mora. S jedne strane toliko jednostavan, a s druge iznimno složen jer pogoditi pravu kombinaciju, koliko čega staviti, i na koji način kuhati, predmet je rasprava od juga do sjevera.
Glasovit je i brački sir, često se jede i ovčij sir, sušen na zraku. Mnogi ga još dodatno konzerviraju zalivajuči ga domaćim uljem, pa je pohranjen u kamenim ili keramičkim posudama i tako ostaje svjež duže vrijeme. Poseban specijalitet je “procip”. Radi se od mladog sira, tijekom prva 24 sata, tako što se reže na kriške i peče u karameliziranom šećeru. Na Braču se još uvijek pije “smutica” – ukusan napitak spravljen od 4/5 svježeg kozjeg mlijeka i 1/5 crnog vina, koju je preporučivao još Hipokrat, koja kao i ostali brojni brački specijaliteti ostaju očuvani od antike sve do danas.
Valja svakako spomenuti i čuveno vino plavac, koji se na Braču pije još od iskona. Kao desert na kraju ovako okusima bogate večere u većini slučajeva biti ćete posluženi s hrostulama, jedinstvenim, slatkim, hrskavim desertom. Također vrlo poznat, često pripeman tradicionalan desert fritule, okrugle delicije posute šečerom, manji su od klasičnih pokladnih krafni i također su rado viđeni desert za vrijeme karnevala. Budući da ih se priprema duž cijele jadranske obale, uključujući i naš otok Brač pa tako i Milnu, recepti se razlikuju od mjesta do mjesta i od regije do regije.
Netko će vam pak kao “šlag na kraju” pripremiti “Paradižet”, dalmatinski klasik koji vuče korijene još iz austrijske kuhinje. Gusta tekuća podloga koju čini masa od mlijeka i žutanjaka, a kojoj se dodaje blanširane okruglice od tučenog bjelanjka.
Jednostavna, zdrava i slasna jela težaka i ribara sve se više vraćaju na kućne trapeze, ali i na jelovnike dalmatinskih restorana. Ponekad je u ribarnicama i na tržnicima pravi pothvat pronaći kvalitetne domaće namirnice, što u Milni nije slučaj budući da vas ranom zorom čekaju lokalni ribari s friškom ribom i školjkama.
