Početkom 19. st, pod Napoleonovom vlasti, u Dalmaciji je zabranjeno pokapanje mrtvih u crkvama i naseljima, te je tako 1880. godine milnarsko groblje premješteno izvan mjesta gdje je sagrađena oktogonalna crkvica u stilu mauzoleja posvećena gospi od sedam žalosti. Na sagrađenom grobištu počelo se 1895. ukopavati mrtve. Naokolo je bila (gomila) običan polski zid, a onda se kasnije sagradio visoki zid i to 1898. godine. Groblje je postavljeno tako da je sa uzvisine sa suprotne strane vale ulaz u groblje okrenut prema pročelju mjesta i ulaz na groblje “gleda” prema ulazu u župnu crkvu , te takvom pozicijom na uzvisini “ križem koji gleda u križ” postiže se efekt svetosti i (duhovne) uzvišenosti posljednjeg počivališta. Ta pozicija groblja sa panoptičkim pogledom glavnog sjevernog pročelja na mjesto, te frontalno prema pročelju župne crkve predstavlja komunikacijsko i vizualno povezivanje prostora u neoklasicističnom konceptu.
www.tz-milna.hr
