STARO BRODOGRADILIŠTE
U povijesti jadranske brodogradnje u drvu Milna je ostavila značajnog traga, premda je razdoblje intenzivne gradnje brodova trajalo relativno kratko u usporedbi s drugim brodograđevnim središtima. „Zlatno doba“ milnarske brodogradnje trajalo je pak dvadesetak godina, u kojima je izgrađen najveći dio jedrenjaka. U Milni su u 18. stoljeću bila dva brodogradilišta, jedno pripada obitelji Bonačić-Protti i vodi se da je započelo s radom 1750. godine i to u predjelu Pantera, poslije nazvanome „Škver“. Približno 20 godina poslije u uvali Vlaška utemeljeno je brodogradilište obitelji Dorić, koje je na prijelazu stoljeća preseljeno u samu milnarsku luku, točnije na predjelu zvanom Brdo, radionica braće Dorić poslužila je kao temelj nastanku današnjeg milnarskog brodogradilišta, utemeljenoga 26.lipnja 1961. godine pod okriljem tada nastale Poljoprivredne zadruge Milna.
Škver obitelji Bonačić-Proti na Panteri u prošlome je stoljeću bio vrlo djelatan, pa su tako do 1888. godine u njemu sagrađena 23 velika broda, od kojih 5 milnarskih vlasnika. Brodovi su se razlikovali po nosivosti i veličini jarbola (Bracera, Trabakul, Loger, Škuna, Stela, Kuzer, Leut, Laja Svičarica, Guc, Kajići, Gondola.) Kad bi se brod izradio pozivalo se svećenika da ih se blagoslovi, a zatim bi se priređivale svečanosti. Brod se okiti, na njega se stavi zastava, a na provu i krmu po jedan vijenac. O provu se svečano razbije boca prošeka i time je brod kršten. Zatim ga spuštaju u more, a nakon toga se napravi fešta u brodogradilištu.
Drvo za gradnju broda se sjeklo između Gospe od Karmela i Vele Gospe. Ribari su bili veoma praznovjerni, pa kad bi prilikom odlaska u ribolov susreli neku krivu ženu (šepavu) vraćali su se kući i nisu išli lovit ribu jer je taj susret po njihovim vjerovanjima nosio nesreću. Kad bi se u sljedećih je stotinu godina u milnarskim brodogradilištima izgrađeno približno stotinu brodova, gotovo isključivo pulaka, te nešto bracera i trabakula, prosječne nosivosti 35 tona. Gradnja većih brodova osobito je intenzivna sredinom 19. stoljeća da bi nedugo potom brodogradnja u Milni praktično nestala. Propašću jedrenjaka i plovidbe, milnarani se više okreću ribarstvu.
